Mon Cheri.
Ne zna te niko kao ja. Niko.
Ne zna te niko kao ja. Niko.
Još 23 dana nas dijeli do godine, mon cheri.
Džaba što me prošla zima veže za najljepše trenutke u životu, ja ne volim zimu, ne volim snijeg, ne volim decembar, ne volim januar.
Opet se stvara isti osjećaj. Mračne ulice, i tek pokoja lampa koja odražava neku čudnu nijansu žute boje. Drhtavost tijela i čudne misli u glavi. Zrak je drugačiji. I hladan vjetar puše. Dok ispuhujem dim iz svojih, nažalost, jadnih pluća, stvaraju se još veći oblaci iznad mene, zbog hladnoće. Žurim kući, i tresem se. Tijelo…
Prošlo je sedam, predivnih mjeseci. I nastavljamo dalje, pišemo našu priču. I svakim trenom trebamo jedno drugo, sve više i više. Ne damo se. Ne.
22. mart 2010. Od tada je sve krenulo. Prve stranice naše knjige. 04. januar 2012. – 04. juli 2012. 6 mjeseci je prošlo. I mnogo toga nas veže. Nemam želju da idem, samo nam želim zaželjeti još ovoliko pa puta (1/0) – znaš, ono naše. Hvala na svemu što si mi pružio. A jesi, cijelog…
niko kao ti i ja.
I šta god da učinim ti ostaješ tu, u meni, u srcu i svakom dijelu tijela. Moje si sve, samo moje. I volim to što imamo. I što trebamo jedno drugome. Što falimo jedno drugome ako se ne vidimo jedan dan. I što planiramo mnogo toga. I što smo veliki dio toga obistinili. I volim…
Mogu sada prepričavati sve što zajedno prolazimo, o čemu pričamo, gdje izlazimo i šta radimo. Mogu sada objaviti sve naše slike i ispisivati sve naše poruke. Mogu, ali ne želim. To je nešto što ostaje samo između nas. Samo mi, i ništa drugo, i niko više. Šutjeti s njim u istoj prostoriji, ispod istog neba…
[URL]http://www.youtube.com/watch?v=g8z-qP34-1Y&feature=colike[/URL] … I wont’ let go.